DOŽIVLJAJI S IZLETA

U našoj pedagoškoj praksi uvijek moramo biti spremni da pozitivno iskoristimo razne dobre, ali i loše situacije. Tako nam ove godine nije bilo suđeno, iako brižno isplanirani i organizirani posjet kazalištu u Rijeci. Prvi puta posjet kazalištu bio je organiziran 4. ožujka. Ravnateljica je organizirala prijevoz. Roditelje i djecu upoznali smo s izletom i s pomalo straha, ali više oduševljenja nestrpljivo čekali taj dan. Nažalost, nekoliko dana prije javili su nam da otkazuju predstavu zbog gripe. Jedva smo dočekali drugi termin 30. ožujka . I vrijeme i termin bili su idealni.

Svi su u vrtić dolazili veseli, uzbuđeni, uređeni za posjet kazalištu…haljinice, nove tenisice, jaknice, frizure… dogovorili smo se da ćemo dobro doručkovati da ne budemo gladni i krenuti u život. Telefon je zazvonio i uz veliko izvinjenje kazališna predstava opet se odgodila. Pogodite zbog čega? Naravno, zbog bolesti glumca.

Bio je prekrasan dan, autobus samo što nije stigao, a dječje oči pitale su: " A što sada? Zar stvarno ne idemo nikamo? A mi smo već spremni! Uz malo dogovora tete Snježane i Irenke , budnim okom i brigom ravnateljice, nekoliko telefonskih poziva, brze financijske konstrukcije novi izlet je bio organiziran.

Malo smo bili žalosni jer našu novu, lijepu i šminkersku odjeću nismo mogli zamijeniti trenirkama i tenisicama, ali svi smo bili sretni da ipak putujemo. Pa nama je Gorski kotar naš još uvijek nedovoljno istraženi, prelijepi zavičaj.

Prvo smo posjetili spilju Vrelo u Fužinama. Dočekala nas je teta koja je na djeci primjeren i razumljiv način opisala špilju. Doznali smo da postoje dvije dvorane, obje su prilično ravne i dugačke. U drugoj špilji izvire rječica Ličanka koja se ulijeva u jezero Bajer. Naučili smo što su stalagmiti, a što stalaktiti. Posebno su nas oduševili šišmiši koji su spavali okrenuti naglavačke. Sjeli smo u autobus i krenuli prema OŠ "Ivanka Trohar" gdje smo pozvani na druženje s vrtićkom djecom iz Fužina. Iz autobusa smo promatrali veliki viadukt po kojem su jurili auti, ispod plavo-zelenog , prostranog jezera Bajer.Starom cestom vraćali smo se prema Lokvama, točnije naše drugo odredište bio je Golubinjak. Prošli smo iznad Lokvarskog jezera i usporedili ga s jezerom Bajer.

Najljepši trenuci provedeni su u Golubinjaku. Prostrana zelena livada i zubato sunce kao da su nas čekali. Tišinu i mir šume prekinuli smo veselom pričom i grajom. Noge su potrčale za loptom. Igralište i tobogani zašarenili su se od djece, a jabuke koje smo ponijeli iz vrtića bile su slađe nego ikada. Iako smo znali da nas ručak već čeka u vrtiću, htjeli smo još iskoristiti svaku zraku sunca i prostranstvo livade i šuma. U vrtić smo se vratili puni doživljaja i novih iskustava, malo zaprljani s nadom da nam roditelji neće zamjeriti.

Iskoristili smo situaciju. Nismo doživjeli gradsku vrevu i kazalište, ali nismo bili razočarani jer smo dan proveli upoznajući svoj zavičaj te uživali u igri, zajedničkom druženju i veselim trenucima u našem prelijepom Gorskom kotaru.

Pripremila: odgojiteljica Snježana Čavić